Nedostaje mi vrijeme kada je svaka igra imala neobičan multiplayer način

Sjećate li se vremena Xbox 360/PS3 kada je svaka igrala imala multiplayer komponentu? Tada je koncept igre samo za multiplayer bio još prilično nov. Zašto bi itko plaćao samo pola igre?

Čini se kao da je to bilo davno, ali tada je većina igara za jednog igrača izlazila zajedno s multiplayer načinima igre koji su na neki način koristili osnovne mehanike igre kako bi stvorili jedinstvena multiplayer iskustva. Ako budem iskren, većina multiplayer načina igre nije bila posebno dobra, ali su barem često bili zanimljivi.

U današnjem svijetu igara, igre se obično izdaju kao jedno ili drugo: za jednog igrača ili za više igrača. Razumijem zašto je to tako i da nam je vjerojatno bolje zbog toga, ali nedostaju mi neobični multiplayer načini igara iz prošlih vremena.

Različita industrija igara

Ove sam se tjedna ponovo igrao Dead Space 2 nakon što sam se naljutio razmišljajući o EA-ovom tretmanu remakea Dead Spacea, i kad sam ga pokrenuo, ostao sam gledati u izbornik igre minutu. 'Ah, da, ova igra je imala multiplayer način,' rekao sam sam sebi, sjećajući se da si mogao igrati kao maleni nekromorfi i biti izubijan od strane nekoga koga nikad nisi upoznao sto puta zaredom.

Nakon te spoznaje, počeo sam skidati sa police sve Xbox 360 igre za koje sam se mogao sjetiti da imaju multiplayer način igre. Assassin’s Creed: Brotherhood, Mass Effect 3, Resident Evil 6, Bioshock 2 — kao što rekoh, praktički svaki naslov iz kategorije triple-A ga je imao — i većina njih bila je prilično zabavna. Neću reći da su sve bile ‘dobre,’ ali bile su zabavne. Zanimljive. Jedinstvene.

Većina ovih multiplayer moda nisu bili potpuno razvijena multiplayer iskustva na način na koji ih danas poznajemo. Multiplayer mod u Dead Space 2 nije bio Fortnite. Nije pružao tisuće sati ponovnog igranja niti česte nadopune sadržaja, ali je dodavao nešto iskustvu igranja Dead Space 2 i omogućio korištenje mehanika igre na novi način.

Mnogi od ovih multiplayer načina igranja razvili su male, odane baze obožavatelja koje su se s vremenom pretvorile u veće zajednice temeljene na naizgled zaboravljenim načinima igre. Na primjer, The Last of Us: Factions bio je popularan multiplayer način igranja koji je razvio zajednicu toliko veliku da je Naughty Dog radio na samostalnom nastavku Factions za The Last of Us Part 2 više od pet godina prije nego što su ga otkazali.

Gdje su sada?

Šteta je što više ne viđamo ovakve dodatne multiplayer načine igranja, jer su uvijek djelovali kao način da studio na zabavan način isproba mehanike s kojima je radio. U rijetkim slučajevima, studiji su uspjeli dodatno nadopuniti narativ igre korištenjem multiplayer načina igranja, poput Bioshock 2: Fall of Rapture.

U vremenu kada se igre stalno remasteriraju za moderne konzole, nažalost, većina multiplayer modova ne bude obnovljena kada igra dobije ponovno izdanje. Iako suosjećam s zajednicama igrača koji su voljeli multiplayer modove iz prošlih vremena, razumijem zašto se ti modovi izostavljaju u remasterima. Podrška multiplayer igri zahtijeva mnogo posla i košta puno novca za održavanje servera online i za dodatne razvojne troškove vezane uz promjene ravnoteže i podešavanja. S obzirom na stanje industrije kada su u pitanju budžeti, ne krivim studio poput BioWarea što je izostavio Mass Effect 3 multiplayer mode u remasteru Mass Effect Legendary Edition.

Mislim da je malo vjerojatno da će se multiplayer načini igranja ikada vratiti s popularnošću koju su imali sredinom do kraja 2000-ih. Industrija je prešla na drugačiji model, a taj model ima mjesta samo za single-player igre ili multiplayer igre. Samo bih volio da ipak postoji barem malo prostora za žanrove igara u kojima mogu igrati kao zombirani dječak čija je omiljena hrana svemirski inženjeri.